Mucanje je poremećaj tečnosti, tempa i ritma govora praćeno ponavljanjem delova reči i rečenica, produžavanjem glasova, zastojima u govoru, neadekvatnim pauzama, ubacivanjem različitih glasova, poštapalicama, produženim trajanjem govora, raznim nepotrebnim zvukovima, manjom količinom govorenja. Može biti praćeno žmirkanjem, facijalnim grimasama, pokretima glave, trzajima tela i sl. Mucanje (battarismus) je samo jedan od tipova poremećaja fluentnosti u govoru.
Uzrok mucanja nije u potpunosti razjašnjen, a smatra se da je posledica dejstva unutrašnjih (naslednosti, kongenitalnih i stečenih dispozicija) i spoljašnjih faktora (strahovi, preveliki zahtevi i očekivanja od strane okoline) koje dete nije u stanju da samostalno izvrši.
Fiziološko mucanje
Svako dete prođe kroz fazu fiziološkog mucanja. To je normalni razvojni put i traje od 20 do 40 dana. U periodu između druge i četvrte godine života dete savladava oko 2.500 gramatičkih oblika. Potpuno je prirodno da tokom procesa učenja svih gramatičkih pravila mališan greši i „sapliće se“ u govoru.
Primarno mucanje
Kod ove vrste mucanja dete ponavlja pojedine glasove ili slogove, ali ne i reči. Tada možemo kod deteta uočiti izvesnu napetost, ali dete nema svest o svom govornom problemu.Prelazak između primarnog i sekundarnog mucanja jeste pojava tranzijentnog mucanja, koje pokazuje dve osnovne karakteristike: učestalije je i napornije, tenzija mišića je povećana, trajanje grča je produženo i dete postaje svesno svojih govornih poteškoća.
Sekundarno mucanje
Kod ovog oblika mucanja javlja se opšta mišićna napetost celog tela,a posebno govornih organa, dete počinje da ima strah od govora, razvija svest o sebi kao o osobi koja muca, javljaju se tikovi i odbrambeni pokreti, mucanje ima povratno dejstvo na psihu deteta i može znatno uticati na razvoj neadekvatnog ponašanja i problema u učenju.
Traumatsko mucanje (abruptno)
Kod deteta ovaj oblik mucanja se javlja iznenada i naglo. Može se javiti u svakom uzrastu, ali pre svega između prve godine i u pubertetu. Ono je naglo, iznenadno, oštro. Uzrok ovog mucanja je uvek neka za dete traumatična situacija.
POGORŠANJE MUCANJA:
- Što je rečenica složenija, to će osoba više mucati
- Prepričavanje vlastitog doživljaja koje je emocionalno obojeno
- Telefonska komunikacija, zbog manjeg broja pauza u govoru i odsutnosti neverbalne komunikacije
- lzgovaranje vlastitog imena
- Pričanje viceva ili šala
- Ograničeno vreme za odgovor na neko pitanje ili duži govorni iskaz
- Kritički ili nepažljiv slušalac
- Komunikacija sa nekim ko je važan (roditelj, nastavnik, osoba suprotnog pola, poslodavac)
- Komunikacija sa nepoznatim, sramežljivost u prvom kontaktu
- Komunikacija sa vršnjacima zbog takmičarskog duha.
SAVET:
- Bodrite vaše dete da govori i oseća radost i zadovoljstvo u tome.
- Ne govorite i ne podstičite druge da govore umesto njega.
- Posvetite mu dovoljno vremena, odvojte svakog dana neki period kada ćete provoditi vreme sa svojim detetom baveći se nekim zajedničkim aktivnostima – pričajući priče, doživljaje, planove, igrajući se….
- Usmerite pažnju svog deteta na aktivnosti u kojima je uspešno.
- Dozvolite da oseti da ga volite i da je ono važno za vas.
- Smanjite stresne situacije u porodici.
- Uspostavite pravilne ritmove spavanja, ishrane i aktivnosti u dnevnoj rutini vašeg deteta.
- Ne krivite sebe ni svoje dete zbog njegovog/njenog mucanja.
- Dajte sami dobar primer govoreći lagano.
- Budite strpljivi kada dete govori.
- Pustite dete da samo pravi rečenice i dozvolite mu da završi vlastitu misao (ali mu ipak ponudite adekvatnu reč – naročito ako je dete sasvim malo, dok se ne obogati detetov fond reči).